“Budi pažljiv, koncentriraj se!” – fraza je koju smo nebrojeno puta čuli ili i sami izgovorili.  Ali što zapravo znači izraz “biti pažljiv”, što je pažnja i kakva sve može biti?

Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje.  Kada zadržimo pažnju dulje vrijeme na nekoj aktivnosti, tada postajemo koncentrirani. Koncentracija se najčešće definira kao «sposobnost voljnog usmjeravanja misli u željenom smjeru». Svi se možemo neko vrijeme koncentrirati na određeni zadatak, a u preostalom vremenu misli nam lete posvuda, kamo i kako hoće. Biti koncentriran znači imati mogućnost da svoje misli određeno vrijeme usmjerimo na neki zadatak. Koncentracija nije jednostavna sposobnost, ona u sebi sadrži mogućnost da se usredotočimo i ne reagiramo na stvari iz okoline koje nam odvlače pažnju. Mala djeca tek uče kako to sve obaviti. Ipak, vidljivo je da i sasvim mala djeca mogu svoje misli usmjeriti na neki zadatak kroz neko vrijeme. Razlikujemo usmjeravanje i zadržavanje pažnje. Da bismo pratili neki događaj, trebamo se moći usmjeriti na njega, na ono što je bitno povezano s njim i zadržati  pažnju na njemu. Svi imamo iskustvo sa skretanjem pažnje – događa nam se na primjer da na poslu mislimo o obvezama kod kuće, da «odsutni» vozimo auto ili da pročitamo nekoliko stranica knjige i utvrdimo da ne znamo što smo čitali jer smo razmišljali o nečemu drugome. Pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće. Tako je i kod djece – pažnja i budnost utječu na njihovo opažanje svijeta.

RAZVOJ PAŽNJE

Pažnja se razvija od najranije djetetove dobi. Kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola pažnje. To znači da se povećava trajanje pažnje, a smanjuje lakoća s kojom je pažnju moguće odvratiti. Mlađoj djeci igračka može odvratiti pažnju od gledanja crtića na televiziji, dok je starije dijete prilično teško odvojiti od te radnje.

S dobi se mijenja i prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka. Starija djeca bez poteškoća usmjere svoju pažnju na određeni zadatak. Pritom ne pridaju važnost stvarima i događajima koji nisu od važnosti za rješavanje zadatka. Mlađa djeca usredotočit će se na znatno više nevažnih aspekata i zbog toga će biti manje uspješna u rješavanju glavnog zadatka.

RAZVOJ PAŽNJE U PREDŠKOLSKOJ DOBI

U predškolskoj dobi prevladava nehotična pažnja, ona je spontana i nije namjerno usmjerena. Polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i izloženosti mnoštvu informacija, dijete mora imati razvijenu namjernu pažnju i mogućnost koncentracije, koje se počnu naglo razvijati u dobi od šest godina. Tada se širi opseg dječje pažnje i mijenja krug predmeta koji privlače njegovu pažnju. Odrastanjem se povećava i stabilnost pažnje, što se u početku manifestira duljim boravljenjem u igri (mi kažemo da se dijete dugo vremena zaigralo).

Dijete mlađe predškolske dobi može igrati istu igru od 30 do 50 minuta.
U dobi od pet do šest godina trajanje igre povećava se do dva sata.
Stariji predškolci mogu održati pažnju rješavajući mozgalice ili zagonetke od 10 do 15 minuta, no to će se vrijeme sustavnim radom brzo povećavati te će ubrzo iznositi 30-ak minuta, što je preduvjet za uspješno praćenje nastave. Međutim, mnoga djeca mogu zadržati koncentraciju puno kraće, pogotovo kada ih ono što rade ne zanima ili im druge stvari odvlače pažnju. Prije polaska u školu dijete bi trebalo moći održati pažnju od 15-20 minuta u aktivnosti koja mu nije privlačna. Svako dijete proces razvoja pažnje prolazi svojim tempom, no u tome mu možemo pomoći a da to ne bude naporan posao ni vama ni vašem djetetu. Koncentracija je poput mišića koji treba redovito vježbati kako bi ojačao.

KAKO DJELOVATI NA RAZVOJ PAŽNJE?

Za razvoj pažnje igra ima veliku važnost, trebalo bi pustiti dijete da se igra do kraja kad je zadubljeno u igru. Na pažnju djeteta loše djeluju uvjeti okoline kao što su buka, televizor u pozadini,  glasna glazba ali i loši odnosi u obitelji, svađe i loš odnos s djetetom.

IGRE I AKTIVNOSTI ZA POTICANJE PAŽNJE DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

• Pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, vježba usporedi dvije (ili više) slike – što je promijenjeno, izostavljeno ili dodano;
• Slagalice – domino s brojevima ili slikama, puzzle, prema predlošku izrezati i sastaviti sliku, igra memory
• Misaoni zadaci – “Kod dolaska podsjeti me na…”, “Što sve moraš pripremiti ako želiš napisati pismo?”, “Postavi stol za … osoba. Što ti je sve za to potrebno?”;
• Vježbe kombinacije – umetanje riječi, rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja prema djelomičnim opisima, npr. “Što je to – ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću? te igre: šah, mlin…;
• Igre razvrstavanja po nekim kriterijima – “Napiši sve životinje koje imaju krila.”, “Poznaješ li životinje koje imaju više od četiri noge?” itd.
• Zadaci opažanja – promatrati tijek neke radnje ili događaja – dovršavanje rečenice usmeno ili pismeno, dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije pitati npr. ”Gdje je bio kuhar?“, „Na čemu je ležao dečko sa zelenim hlačama?“

• Vježbe razvrstavanja – razvrstavanje kocki, razvrstavanje novčića po vrijednosti, kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu i sl.
• Igre s kartama – npr. UNO

Još neki primjeri zanimljivih igara:

ŠTO NIJE BILO NA STOLU?

Stavite na stol 5 do 10 stvari (ovisno o dobi i mogućnostima djeteta) – olovku, žlicu, gumicu, kockicu, kutiju šibica i tako dalje. Pustite dijete da promatra minutu ili dvije, zatim ga zamolite da zatvori oči ili da se okrene. Maknite jednu od stvari i umjesto nje stavite neku drugu. Vaše dijete sad otvara oči i mora otkriti predmet koji prije nije bio na stolu. Možete ga i pitati koja stvar nedostaje? Ako dijete brzo i s lakoćom rješava zadatak, možete ga zakomplicirati – povećati broj stvari i / ili skratiti vrijeme promatranja. Umjesto predmeta možete koristiti i figurice ili kartice sa slikama, na primjer kartice od igre memory.

Druga varijanta: Što ovdje nedostaje? Umjesto da mijenjate dvije stvari, možete maknuti jednu stvar (ili jednu kartu) i presložiti ostatak predmeta/slika na stolu, kako se ne bi vidjelo prazno mjesto. Dijete sada treba otkriti koja od stvari nedostaje.

GDJE JE NOVČIĆ?

U ovoj igri, dijete se usredotočuje na šalice dok im vi brzo mijenjate položaj. Kako igrati: Postavite tri okrenute šalice na stol. Stavite novčić ispod jedne šalice dok vaše dijete gleda. Zatim brzo izmjenjujte položaj šalica, i na kraju upitajte dijete pod kojim se šalicom sada nalazi novčić.

LOPTA U KOŠU

Ova vrsta “košarke” može se igrati u stanu / sobi. Postavite koš za papir u kut i pustite dijete da u njega ubacuje malu, mekanu loptu. Što je veća udaljenost, to je teže pogoditi cilj. Igru možete pretvoriti i u natjecanje.

POČETAK ŠKOLOVANJA I PAŽNJA

Na razvoj pažnje kod djece od početka školovanja možemo djelovati;

• Stvaranjem dobrih navika – navikavanjem djece da pripremaju i pospremaju svoj školski pribor i radno mjesto;
• Navikavanjem na učenje i pisanje zadaće uvijek na istom mjestu – već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad;
• Stvaranjem dnevne rutine – učiti uvijek u otprilike isto doba dana (nakon ručka, nakon odmora i sl.) – time se povećava koncentracija na učenje;
• Pomoći djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaće zadaće;
• Uputiti dijete u dobre navike i metode učenja – podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje;
• Poticati ga da uči pomalo i češće;

Ne zaboravite pohvaliti djetetov trud i napredak!

Pripremila: Jasmina Tumpić, stručni suradnik psiholog