Mi smo Leptirići i ove godine zanimaju nas helikopteri. Jedan naš prijatelj je svaki dan u vrtić donosio igračku – helikopter s kojim smo se svi htjeli igrati. Puno toga nas je zanimalo o helikopterima pa smo s našim tetama krenuli u istraživanje te letjelice. Evo što smo znali o helikopterima prije nego što smo ih krenuli proučavati:

Naša pitanja                                                          Naše pretpostavke

Tko je izmislio helikopter?                                 Niki barbići ki su to učili u školi.

Kako može letjeti?                                               Ima elisu pa zato leti. Ima i motor i

benzinu.

Od čega je napravljen?                                     Od želiza.

Kako se vozi?                                                    Imaš ključ, upališ i poletiš!

Zašto ima elisu?                                                Elisa se vrti!

Je li helikopter brz?                                          Brži od lamborghinija!

Ma gre kako puž!

Tako, tako, srednja brzina!

Će se zrušit ako mu se pokvari                        Zrušit će se. Foši neće ako se elisa vrti.

motor?

Kakovi helikopteri sve postoje?                      Veliki, mali, policijski, od vojske, žuti,..

Odlučili smo prvo izraditi veliki helikopter za igru. Rad je bio složen, dugotrajan i još nije gotov, jer uvijek trebamo nešto dodati. Na početku smo pravili nacrte i dogovarali se hoćemo li izraditi policijski ili vojni helikopter. Prevagnuo je glas onih koji su željeli vojni helikopter. Započeli smo s izradom sanjki, kaširajući novinski papir na karton, zatim smo pomoću tuljaka napravili nosače i ponovo kaširali. Slijedilo je mjerenje i rezanje kartona za kabinu. Morali smo biti jako precizni i jako smo ozbiljno shvatili svoje zadatke. Helikopter je ozbiljna stvar i ništa ne smije poći po krivo jer bi oni koji ga budu vozili mogli biti u opasnosti. Kad je sve štimalo prionuli smo na bojanje bojama koje smo sami odabrali.

Zatim smo montirali kabinu. Slijedio je dogovor o položaju vrata i prozora. Kako je bilo različitih prijedloga morali smo prihvatiti od svakog ponešto. Složili smo se da nam na prednjoj strani ne treba staklo jer ćemo unutra imati kompjuter i kameru i tako će se moći vidjeti sve što se vani događa. Slijedila je izrada elise, repa i repne elise.

Za vrijeme izrade našeg helikoptera,  proučavali smo koji sve dijelovi helikoptera postoje – pretraživali smo internetske članke i video zapise. Saznali smo da ima slijedeće dijelove: trup, rotor, krakovi rotora, stajni trap, glava rotora, rezervoar goriva, instrumentna ploča,…  Saznali smo i da je helikopter podkategorija zrakoplova, da se helikopter održava u zraku zbog reakcije zraka na pokretne površine – rotore, dok je zrakoplov teži od zraka i pokretan je jedino kada motor radi.

Da bi vidjeli koji su to barbići koji su izumili helikopter, proučili smo povijest razvoja i pronašli kineski helikopter od bambusa kojeg smo i konstruirali od drvenih štapića. Razgledavali smo razne pokušaje izrade i leta helikopterom: Leonardo da Vinci – imao je ideju ‘zračnog vijka’ u kojoj se lako može prepoznati današnji helikopter a Forlanini je svoj izum nazvao Zračna kočija.

Saznali smo i da helikopter ipak nije izrađen od željeza. Materijal koji se u posljednje vrijeme sve više koristi je aluminij. On ima malu masa i veliku čvrstoća; to znači da helikopter neće biti prevelik i pretežak a opet će biti dovoljno čvrst. Tražili smo predmete od aluminija koje mi imamo.

Naučili smo da je srednja brzina helikoptera 160-200 km/h, a maksimalna 300-350 km/h., nešto kao lamborghini, rekao je K.

Po pitanju kakvi helikopteri sve postoje i tko ih sve koristi saznali smo da ga najviše koriste policija, vojska, vatrogasci, hitna pomoć za prijevoz bolesnika sa udaljenih i nedostupnih mjesta (u tu svrhu još se uvijek koriste vojni helikopteri), službe za spašavanje, a u novije vrijeme se koristi i u turističke svrhe.

U slučaju otkazivanja motora postoji mogućnost spuštanja zahvaljujući mogućnosti okretanja rotora bez rada motora, zbog strujanja zraka. Tad se helikopter spusti učinkom padobrana.

Za upravljanje helikopterom, osim ključa i goriva, potrebno je biti osposobljen prema Zakonu o zračnom prometu. Učenje o upravljanju najprije se provodi u simuliranoj letjelici, a kasnije u pravoj letjelici. Polaznici stječu obuku pilota.

Dio sobe namijenili smo radu na našem projektu. Tamo smo smjestili helikopter, prije nekoliko dana „ugradili“ smo mu ploču s instrumentima, na njega smo zalijepili natpis: „Hrvatska vojska“, nacrtali smo hrvatski grb i zastavu, te izradili ključ za pokretanje.

Trenutno proučavamo heliodrome koji mogu biti na tlu, krovu zgrade, palubi broda, platformi i sl. Povezano s tim pokušati ćemo sami heliodrom od neoblikovanog materijala. S tetama ćemo izraditi igru u kojoj ćemo prizemljivati helikoptere određenog imena na heliodrom označen određenim brojem.

Nešto se čudno događa s našim helikopterom. Sljedeći tjedan definitivno mora na servis jer smo primijetili određene kvarove. Već smo pripremili sav potreban alat. Imamo i ured gdje  vodimo računa o letovima i o troškovima popravka i potrošnje goriva, te sve to lijepo dokumentiramo. Imamo i malu kontrolu leta gdje brinemo kako bi sve proteklo sigurno i ne bi došlo do nesreće.

Želja nam je posjetiti heliodrom. Iako u Istri postoje planovi oko njegove izgradnje za potrebu bolnice u Puli, radovi se ne naziru. Otkrili smo da heliodrom postoji u Rijeci i nadamo se da ćemo uspjeti otići na izlet do Rijeke kako bi uživo i izbliza vidjeli ove zanimljive letjelice. Od tamo bi možda mogao poletjeti i naš helikopter.