RIBICE
Ponedjeljak, 05.10.2020.
Naše su nam tete objasnile na što sve mi djeca imamo pravo. Imamo pravo na ljubav i prijateljstvo, imamo pravo pričati i reći ono što želimo, imamo pravo ići u vrtić i u školu, imamo pravo na mamu i na tatu, na igru i na zabavu, na život, na zdravlje i na liječenje kada smo bolesni i još imamo neka druga prava. Nakon toga smo s tetama krenuli raditi plakat „Imam pravo na…“. Još smo tjedan prije otiskivali svoje dlanove u različitim bojama a tete su ih zatim izrezale. Mi smo kistom stavljali lijepilo i zalijepili otiske na veliki plakat u obliku ribice, jer tako se naša skupina zove. Otiske ruku smo lijepili na peraje a na tijelo ribice su tete ispisale dječja prava o kojima smo pričali. Na kraju smo plakat zalijepili na vrata naše sobe.
Utorak, 06.10.2020.
Naša prijateljica Lara je nekoliko dana prije nego što smo smišljali što ćemo raditi povodom Dječjeg tjedna, u vrtić donijela balončiće od sapunice. Svi smo bili oduševljeni. Budući da nam se to toliko jako svidjelo, a i sada znamo da je igra naše pravo, tete su za svakog od nas nabavile balončiće od sapunice. Taj smo dan proveli vani i puhali, puhali, puhali… balončića je bilo posvuda, a mi smo bili presretni.
Srijeda, 07.10.2020.
U srijedu smo uz pomoć teta napuhali balone i na njih ispisali dječja prava. Zatim smo ih izvjesili na vanjsku ogradu vrtića da ih svi mogu vidjeti. Imali smo i velike balone koje smo napuhali i ostavili u sobi cijelo jutro da bi se s njima mogli igrati. Kasnije smo i njih ispisali dječjim pravima i zajedno s tetama objesili na ulaznu ogradu vrtića kako bi ih i roditelji mogli vidjeti kada dođu po nas.
Četvrtak, 08.10.2020.
Mi jako volimo plesati i pjevati, a naše važno dječje pravo je i pravo da sklapamo prijateljstva i da imamo prijatelje. Zato smo mi to dvoje lijepo spojili. Plesali smo uz pjesmicu „Prijatelji“ i držali se za ruke u velikom krugu, baš kao pravi prijatelji.
Petak, 09.10.2020.
Mi smo još maleni i bude nam teško kada nas roditelji u jutro dovedu u vrtić a oni odu na posao. Zato su nam naše tete čitale slikovnice „Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji“ i „Medvjedića je strah ostati u vrtiću“. Mi itekako znamo kako je mišiću i medvjediću i bude nam malo lakše kad čujemo da je i njima tako kao i nama. U priči su nam ispričali što oni rade da se osjećaju bolje i da im bude malo lakše, pa ih volimo često iznova slušati.